...ad inflorescentiae

Kao što sam (poprilično davno, doduše) obećala na kraju „Ko nije GLuP?“ teksta, danas nastavljamo sa pričom o cvastima trava. Cvast je (kao što znamo – znamo li?) skup više cvjetova - ili u slučaju trava, skup više klasića. U zavisnosti od toga kako su klasići raspoređeni, cvasti trava dijele se na klasove, grozdove i metlice.

Osnovni tipovi cvasti trava (slika bezočno ukradena sa Interneta)

Klas je cvast kod koje klasići stoje direktno na centralnoj osi. Znate kako izgleda logotip sarajevskog Klasa? Eh, to je klas. Tipičan klas imaju puzava pirika (Elymus repens -  ili Agropyrum repens ili Agropyron repens ili Elytrigia repens) i pšenica (Triticum vulgare). 

Klas - k'o sa logotipa Klasa klas - Elytrigia repens

Mislila sam da kao travčicu koja ima klas spomenem i engleski ljulj (Lolium perenne), ali sam nedavno naletjela na ne baš tipične primjerke, koji su navodno poprilično česti, pa ćemo ga za sada preskočiti.

Klas koji baš i ne liči na klas - Lolium perenne

Ako se svaki  klasić pojedinačno nalazi na kraćoj ili dužoj stapčici, kojom su vezani za centralnu os, takva cvast se zove grozd. Tipičan grozd sa vrlo kratkim (nekada toliko kratkim, da izgleda kao da ih ni nema) stapčicama ima šumska kostrika (Brachypodium pinnatum).

Grozdasta travčica - Brachypodium pinnatum (foto: Šemso Šarić)

Najveći broj trava ima cvast koja se zove metlica - kod nje se klasići nalaze na manje ili više razgranatim ograncima – tipične metlice (one koje izgledaju kao male novogodišnje jelke :) ) imaju vrste roda Poa, a lijepi primjeri su i Festuca i Agrostis.

"Jelka" - metlica Poa trivialis (foto: Semir Maslo)

Jednostavno, je l' da? E, nije baš: vrste rodova Phleum, Alopecurus i Cynosurus (kasnije ćemo svakom od njih posvetiti pažnju) također imaju metlice – samo što su one veoma guste, kompaktne i na prvi pogled liče na klas (ustvari, izgledaju otprilike kao oni superneefikasni čistači za prašinu), pa se zovu klasolike metlice.

Macin repak je, al' šta je? Il' je klas, il' je metlica? (foto: Alenka Mihorič)

Neke trave imaju složene cvasti – kombinacije klasa, grozda i metlice: na primjer, "lepeza" kod tupe vlasike (Bothriochloa ischaemum) je metlica sastavljena od više klasova.

Ako neko pita - lepeza :)

I eto, to je to - iako na prvi pogled djeluje  komplikovano, stvarno nije :) Od sljedećeg puta ćemo se posvetiti jednoj po jednoj travčici i vidjeti kako izgleda, gdje raste, na koje druge travčice liči i kako se od njih može razlikovati, ali prvo, imam dvije važne vijesti:

1. Knjižica pod nazivom „Travologija – Poaceae za one koji ne znaju a htjeli bi da znaju“ je napokon gotova – to jeste, čeka da strogi recenzenti daju svoj sud, da se nešto (malo i eventalno) ispravi i da onda smislim kako da je pretvorim u papirni oblik – do tada, čitajte blog :) Još jednom bih da se zahvalim divnim ljudima koji su ustupili fotografije i dali mi korisne savjete, prijedloge i konstruktivne kritike (pod „konstruktivne“ ne ubrajam izjave tipa „Ovo je neozbiljno i strašno, vulgariziranje nauke“, „Izbaci domaće nazive!“, „Izbaci latinske nazive!“, "Ne izmišljaj nove riječi, mijenjaj naslov!" i „Trave su teeeeeške – njima se ne bavi niko, piši o ružama“), i da zaključim: ako nekome kojim slučajem padne na pamet da kaže da Travologija ne valja – neka napiše bolju, pa ćemo onda pričati – do tada, nema pravo glasa :)

2. Za ljude koji su iz Sarajeva (a i one koji nisu, a nije im mrsko da dođu), pripremam jednu malu radionicu o travama – planirana je za sljedeću subotu (09.07.2016.) i bit će prilagođena djeci (jer trave nisu teeeeeeške), ali i onima koji ne znaju, a htjeli bi da znaju :) 

       
      Više informacija će uskoro biti na Facebooku, pa... stay tuned :)

Ko nije GLuP? :)

Prošli put smo završili priču o vegetativnim dijelovima trava, a sada je vrijeme da se malo pozabavimo i oko cvjetova.  Da, travčice imaju cvjetove, ali ih veoma rijetko primjećujemo jer su poprilično neugledni - nisu rozi, crveni, plavi, žuti i ne mirišu.  

Kao što znamo (znamo li?) trave se oprašuju vjetrom, pa nema razloga da stvaraju lijepe i šarene latice ili na drugi način "reklamiraju" svoje cvjetove da bi privukli insekte. U većini slučajeva, najljepše obojen dio cvijeta trava su prašnici, iz kojih se, nakon što dovoljno sazriju, rasipa polen – što oni koji su alergični na njega veoma dobro znaju.

A kako izgledaju cvjetovi trava? Pa, oni su toliko različiti od cvjetova drugih biljaka i toliko specijalizirani da njihovi dijelovi imaju svoje posebne nazive, i zato je najlakši način da objasnimo kako izgledaju taj da ih uporedimo sa nečim za šta svako zna kako izgleda – recimo, sa cvijetom ruže. 

Rosa 'Queen Elizabeth' iz jednog sarajevskog parka - malo manje lijepa od travčice, ali poslužit će za demonstraciju

Samo da napomenem (da se botaničari i ostali travopoznavaoci ne bi sablažnjavali) da cvjetovi trava tehnički nemaju latice i lapove, ali će ovdje biti objašnjeni  kao da ih imaju. Za početak, reći ću da su cvjetovi trava veoma mali, pa se zato zovu cvjetići (stvarno!).

Jedan cvjetić se sastoji od prašnika (kojih obično ima 3), dva duga perasta žiga tučka (koji su takvi da bi im površina bila veća i da bi mogli da „uhvate“ polen koji leprša okolo) i dvije male ljuskice „latice“ koje se zovu lodikule. Lodikule su veoooooma sitne (nekad ih uopće nema) i gotovo ih je nemoguće vidjeti golim okom. Kod ruže na ovoj fotografiji latice su ružičaste.

E, sad gledamo ružu dalje: ispod latica se nalaze lapovi - oni zeleni listići koji zatvaraju pupoljak. Kod trava se na mjestu lapova nalazi jedan listić koji se zove košuljica ili palea – i ona je često veoma mala.

Ispod košuljice se nalazi pricvjetni list – obuvenac ili lemma, sa kojeg često polazi bodljica ili čekinja čija dužina i oblik varira od vrste do vrste – ali o tome ćemo neki drugi put. S obzirom da ruže nemaju pricvjetni list, koristimo fotografiju na kojoj je ruža omotana u celofan – on će za sada biti obuvenac.

Još da napomenem da se obuvenac i košuljica zajedno nazivaju pljevice.

Dakle, kada uzmete jednu ružu u celofanu – to je ustvari cvjetić trave, i sastoji se od dvije pljevice (obuvenac + košuljica), 2 lodikule, 3 prašnika i 2 tučka. Jednostavno, je l' da?

Nije lijepa kao travčica, ali dobro, šta je, tu je (izvor www.discountfloralsundries.com)

 Eh, idemo dalje...

Više cvjetova zajedno se grupišu u cvast - klasić – to bi bio buket ruža. Na osnovi klasića se nalaze dvije pljeve (glumae) – ova bijela kutija na slici (sad zamislite da se ona sastoji iz dva dijela). Pljeve imaju zaštitnu ulogu i štite klasić tokom njegovog sazrijevanja.

Izvor: www.costco.com

I eto, to je u biti to – klasić je cvast trave i sastoji se od dvije glume i jednog ili više cvjetića. Sve to bi se shematski (ali baš shematski) moglo predstaviti ovako:

Shema cvasti trava: ružičasto - cvjetić, plavo - klasić (cvjetić + pljeve)

 A kako zapamtiti redoslijed svih tih lema, palea, gluma? Jednostavno,  kada se ide od osnove klasića prema cvjetiću, ono što se vidi golim okom su dvije Glume, Lemma, Palea – pa onaj ko ne zna kako klasić izgleda je GLuP ;)

 Tu, naravno, nije kraj priče o cvjetovima travčica, jer svaki klasić stoji na manje ili više dugoj stapčici, i sa drugim klasićima formira cvast, koja može biti klas, metlica, grozd, prividni klas i svašta još nešto, ali o tome ćemo drugi put :)

Zato, stay tuned for... cvasti (one prave).

Listovi i sve ono što ide s njima - drugi dio

Izvinjavam se zbog malo duže pauze i znam da danima skakućete od nestrpljenja u iščekivanju novih saznanja o travčicama :) Do sada smo svi skupa apsolvirali osnovne pojmove vezane uz listove trava: rukavce, plojke, središnje nerve, jezičke (ili jezičce) i uškice, a sada ćemo se malo detaljnije zabaviti nekima od njih. U ovom tekstu će biti spomenut popriličan broj vrsta, ali ništa ne brinite i slobodno ih elegantno preskočite – kasnije ćemo se posvetiti svakoj od njih :)

Dakle, prošli put smo rekli da se onaj slobodni dio lista (koji nije rukavac) zove plojka. Ona je obično duga i uska, sa manje ili više izraženim nervima (tu opet postoje dvije grupe trava: one kod kojih su svi nervi manje-više isti, i one koje imaju deblji nerv u sredini lista – objašnjeno u prethodnom  tekstu), na dodir glatka ili hrapava, mat ili sjajna, bez dlaka ili sa dlakama koje se mogu nalaziti sa jedne ili obje strane. 

Sve jasno? Dobro, idemo dalje :)

Na poprečnom presjeku (napravit ćete ga tako što list na sredini prelomite noktom) plojka može biti pljosnata (nikako da nađem bolju riječ za to) – A (kao kod visoke ovsenice - Arrhenatherum elatius), presavijena u obliku slova V – B (kao kod engleskog ljulja - Lolium perenne),  imati manje-više uvijene rubove – C, D (kao kod crvene vlasulje - Festuca rubra) ili biti veoma uska i čekinjasta – E (kao kod tvrdače - Nardus stricta). Ja sam duuuugo mislila da sve Festuca imaju uske i čekinjaste listove - da ne biste upali u istu zamku, pa kasnije bježali od tog roda, odmah sebi negdje pribilježite da to nije baš tako :D

Listovi trave na poprečnom presjeku. Približno.

Rubovi lista mogu biti glatki, sa dužim ili kraćim dlakama, mekani ili nazubljeni, pa se na njih možete (i sigurno već nekad jeste) iritantno posjeći. 

Rukavci su također poprilično različiti kod različitih vrsta trava, pa mogu biti spojeni gotovo do vrha ili manje-više rascijepljeni, na poprečnom presjeku okrugli ili spljošteni, a većinu travčica iz roda Alopecurus (opet, ne sve) ćemo najlakše prepoznati po napuhanim rukavcima na gornjim listovima.

Sa ovakvim rukavcima se ne može pogriješiti - Alopecurus utriculatus

Prošli put je rečeno da gotovo sve trave na prelazu između rukavca i plojke imaju jezičak – ako vidite da ga nema, onda je 99% sigurno da je biljka koja je pred vama kokošje proso (Echinochloa crus-galli) - slika na kraju prethodnog teksta. U većini slučajeva jezičak je predstavljen bjeličastom membranom (kao kod prave livadarke - Poa pratensis), koja može biti duža ili kraća, na vrhu zašiljena, tupa ili iskrzana, a kod nekih trava jezičak je predstavljen samo čuperkom dlačica (recimo, kod zelenog muhara - Setaria viridis).

Za razliku od jezička, uškice se nalaze na listovima relativno malog broja trava (posebno su karakteristične za rodove Hordeum i Elymus), pa su zato odlične za identifikaciju. Međutim, one nekada znaju „otpasti“ sa starijih listova,  pa je mudro pogledati 5-6 listova na istoj biljci prije nego što zaključimo da ih nema. 

Samo još da napomenem da većina trava ima dvije grupe listova: jedni se nalaze na stabljici koja na vrhu nosi cvasti (nekad do samog njenog vrha), a drugi formiraju busenčić na osnovi biljke. I, da, pogađate: u većini slučajeva se oni na istoj biljci znatno razlikuju. Najtipičniji primjer za to je raznolisna vlasulja - Festuca heterophylla, kod koje su listovi na stabljici pljosnati, široki do 4 mm, a prizemni listovi „končasti“ - vrlo uski i dugi.

Kod nekih trava (recimo, bijele rosulje - Agrostis stolonifera ili kukuruza - Zea mays) svi listovi su na stabljici (prizemnih nema), a kod nekih drugih (jesenske šašike - Sesleria autumnalis ili jednoklasaste šiljke - Danthonia alpina) nema listova stabljike.  

E, sada nešto konkretno: postoji li trava koju možemo onako, na prvi pogled razlikovati od ostalih samo na osnovu lista? Naravno, već smo spomenuli Echinochloa crus-galli, ali ima još jedna: na svakoj livadi, travnjaku, pašnjaku, pored puta, raste popriličan broj različitih travčica, a među njima je sigurno i poneka Poa. Kako da znamo da je Poa Poa? Pogledamo vrh lista: ako izgleda kao čamac, to je to! 

Malo mutnjikava Poa annua - ali čamčast vrh lista se sasvim fino vidi :)

Doduše, postoje neke Poa kod kojih je vrh lista malo drugačiji, ali o njima ćemo neki drugi put. 

Sad ćemo malo napraviti pauzu od listova i prebaciti se na najzanimljiviji dio trava, pa stay tuned for... cvasti :)

Listovi i sve ono što ide s njima - prvi dio

Sjećate se kako sam rekla da je travlja stabljika najjednostavnija od svih stabljika? Eh, sa listovima je priča malo drugačija. Listovi travčica su toliko komplikovani (jesu, stvarno), toliko karakteristični i toliko važni da samo na osnovu njih možete uraditi 95% identifikacije – nema potrebe da čekate da se cvasti pojave, što je posebno bitno ljudima koji rade na suzbijanju korovskih vrsta. A i onima kojima u rano proljeće ili na pokošenoj livadi padne na pamet da zvjeraju kakvih sve travčica ima okolo.

Zainteresovani? Odlično, idemo dalje :)

List prosječne trave se sastoji iz (čak!) dva dijela: lisnog rukavca i lisne plojke. Doduše, ja vrlo često samo plojku nazivam „list“, a rukavac elegantno zaobiđem i preskočim, što nije baš najmudrije, jer oblik i boja rukavca znaju biti vrlo značajni karakteri za pogađanje ili potvrđivanje travčica.

Lisni rukavac je dio lista koji izrasta iz koljenca i obavija  članak. Može biti otvoren (tako da se dio stabljike vidi) ili zatvoren, sa dlačicama ili bez njih, i različite boje kod različitih vrsta (većinom zelen, a često crvenkast, ljubičast ili bjeličast - a mislili smo da su travčice nešarene!).

Lisna plojka je slobodni dio lista, izdužena je i ima paralelno postavljene provodne snopiće (''nerve''), koji mogu biti manje ili više izraženi. Sljedeći put ću malo detaljnije pisati o oblicima plojke razvijenih listova, a sada samo spomenuti da kod mladih listova ona može biti spljoštena (ustvari, presložena) ili uvijena. 

1. Presloženi i 2. uvijeni mladi listovi

Kao po pravilu, listovi koji su u početku uvijeni kasnije nemaju izražen središnji nerv (onu malo deblju prugu na sredini), a kod onih koji su bili presloženi on je jasno i fino vidljiv. 

Recimo, ako u proljeće na divnom niskom lijepo pokošenom travnjaku u gradu nađete nekakve krupne, hrapave plavičastosivkastozelenkaste korovske listove (a nema cvasti da budete sigurni šta je u pitanju) to može biti ili Dactylis glomerata ili Elymus repens. Eh, ako ima izraženu liniju po sredini lista, onda je to Dactylis, a ako nema – Elymus. Ništa lakše :)

"Iš sa ukrasnog travnjaka, šta god da si!"

Dakle, rukavac i plojka jesu bitni (vidjet ćemo sljedeći put kakvi sve mogu biti), ali ima nešto još važnije i još karakterističije od njih. 

Sljedeći put kada vidite neku travčicu, i imate namjeru da odredite vrstu, ne gledajte ni u cvast, ni u koljenca, ni u članke, ni rizome, ništa, ništa, zanemarite sve osim onog dijela gdje rukavac prelazi u plojku. Malo povucite plojku da se rukavac odvoji od stabljike, i... već ste uradili pola posla! 

Na samoj osnovi plojke, na sredini, nalazi se mala tvorevina koja se zove jezičak (ili jezičac, ali je meni ta riječ ružna, ili, ako ćemo baš pravilno, ligula) - ovo crveno na slici. Njegov oblik i veličina su karakteristični za pojedine rodove, a nekad i vrste. 

Recimo, jedan od najlakših načina za razlikovanje Poa trivialis i Poa pratensis je upravo dužina jezička! 

Uz same rubove plojke se kod nekih trava nalaze tzv. uške (auriculae) - plavo obojene na slici iznad, koje također mogu biti različitog oblika i veličine. Vratite se ponovo na one hrapave plavičastosivkastozelenkaste korovske listove: ako imaju dobro razvijene uške koje kao kandže obuhvataju stabljiku, sigurno je u pitanju Elymus repens, a ako ih nikako nema – Dactylis glomerata. 

A šta ako nema ni jezička ni uški?

Saznat ćemo sljedeći put :)

Stay tuned for... Listovi 2

Stabljike, koljenca, članci i ostali najjednostavniji stabljičasti pojmovi

Kao što je travlji korijen najjednostavniji korijen od svih korijena, tako je i travlja stabljika najjednostavnija stabljika od svih stabljika. Pa, skoro. 

Hajde prvo da se vratimo malo na korijen i ono što se dešava oko njega: već je rečeno da se neke trave (višegodišnje!) šire tako što imaju rizome i stolone. Koja je razlika između njih? Pa, i jedno i drugo su zadebljale stabljike, na sebi imaju koljenca (ili što bi ampelografi rekli, okca) iz kojih se razvijaju mlade biljčice, ali se rizomi nalaze ispod, a stoloni iznad površine tla. Sve se to lijepo vidi na slici ispod - najshematiziranijoj travčici ikad :D

Nego, da se mi vratimo na stabljiku trave: njena najkarakterističnija karakteristika je člankovitost, što znači da je  malim zadebljanjima koja se zovu koljenca ili čvorovi (ili nodiji ili nodusi) podijeljena na članke (ili internodije). 

Sad me stid, ali moram priznati da sam ja godinama mislila da su članak i koljence jedno te isto :D 

Stabljika je kod većine trava (osim kod bambusa) veoma lako lomljiva u koljencu, a članci su uglavnom savitljivi, šuplji i na poprečnom presjeku okrugli – kod većine trava, a vidjet ćemo kasnije kod kojih nisu.

E dobro, a što će to nama? Pa, koljenca su uglavnom obojena drugačije nego ostali dio stabljike, što zna biti relativno dobar taksonomski karakter (što će reći, na osnovu toga možemo pogoditi ili potvrditi koju travčicu smo našli). Također, na osnovu izgleda koljenaca je lako razlikovati neke vrlo slične travčice –  recimo, rod Holcus ili medunika. Kod nas rastu dvije vrste, ali 'ajde priznajte, u koliko herbarija se vidjeli/napisali „Holcus sp.“? :D

Eh, u Holcuse možete gledati do prekosutra, meditirati gdje ste ih našli i kolike su im bodlje na pljevama (nemojte bježati, uskoro ću objasniti šta su pljeve i kakve su to bodlje!) ili jednostavno možete pogledati kako im izgledaju članci i koljenca, et voila: ako su članci glatki, a samo koljence dlakavo, i to baš dlakavo i još dlake okrenute prema dolje, onda je to Holcus mollis, a ako su i članci i koljenca onako fino sitnoplišasti, onda je Holcus lanatus :)

Nema na čemu :)

Stay tuned for... listovi!

Ab radicis

Ranije nisam spomenula da su trave jednogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke (barem ove ''naše'', evropske - bambusi i bambusoidi iz tropa su drvenasti), prilagođene anemofilnom (vjetroljubnom ;) ) načinu oprašivanja. Najveći broj trava živi u tropskim krajevima, ali se mogu naći u svim klimatskim zonama, na svim kontinentima i na gotovo svim zemljištima. 

Osim što se koriste za ishranu ljudi i životinja (pšenica, ječam, zob, raž, riža, proso, kukuruz), travčice se  primjenuju u hortikulturi (jeste li kad vidjeli ''zelenu površinu'' bez trave?), za formiranje ukrasnih travnjaka (livadarke, rosulje, vlasnjače), sportskih terena (o tome je već bilo riječi) i a u novije vrijeme ih se pokušava koristiti za ''čišćenje'' zemljišta od teških metala i sličnih okolišu-mrskih supstanci, zbog kratkog vegetacionog perioda i bujnog porasta. 

Naravno, nisu sve travčice krasne: neke su uporni i krajnje invazivni korovi, a polen većine je poprilično alergogen(ičan).

Eh, sad kad smo se fino upoznali, red je da se malo posvetimo morfologiji - pa da krenemo od početka, ili od korijena. 

Travlji korijen je najjednostavniji korijen od svih korijena, nježan je i nema sekundarna tvorna tkiva, pa ne može da se deblja (zbog čega je i kratkotrajan, sav takav anoreksičan).  Korijen većine trava se razvija u površinskom sloju zemljišta (15-20 cm), što ove biljčice čini prilično osjetljivim na isušivanje.

Tokom života jedne travčice, na njoj se razvijaju 4 (da, četiri!) različita tipa korijena: 

1. Primarni (glavni) klicin korijen: razvija se prilikom klijanja, i ima veoma ograničenu funkciju - u biti, više služi za učvršćivanje biljčice nego za ishranu.

2. Bočni klicin korijen: formira se nakon glavnog klicinog korijena, razvija se u horizontalnom pravcu i osnovna uloga mu je da ''zauzme'' što više mjesta, i opskrbi mladu travčicu vodom i hranivima iz tla. Bočni klicin korijen je veoma osjetljiv na isušivanje i niske temperature - ako biljčica preživi ovaj stadij, veoma je vjerovatno da će izrasti u zdravu, lijepu travku... ili neuništivi korov.

3. Sekundarno (podzemno-nodijalno) korijenje:  to je onaj ''pravi'' travlji korijen - razvija se na donjem dijelu stabljike (o kojoj će biti više riječi u narednom postu!), i sastavljen je od veeeelikog broja dugih, tankih, vlasastih korjenčića, koji su rijetko (kod kultivisanih žitarica) razgranati. 

4. Zračno (nadzemno-nodijalno) korijenje: razvija se na nadzemnim koljencima (o koljencima u postu o stabljici!) kada ona dođu u kontakt sa tlom - ono omogućava stvaranje Ronaldu mrskih bokora -  tzv. bokorenje, koje je ustvari vegetativni način razmnožavanja trava. 

Sada se fino vratite na prvu rečenicu u ovom postu: "jednogodišne ili višegodišnje". Kako ćemo znati je li neka trava jednogodišnja ili višegodišnja? Jednostavno - pogledamo joj korijen i ono što se dešava oko njega: ako vidimo samo onaj tanki, mali, žiličasti korjenčić (koliko god bio dug), onda je jednogodišnja, a ako sebi pravi zimnicu i skladišti šećere u različitim zadebljanjima iznad ili ispod zemlje - višegodišnja :) Doduše, ta zadebljanja nisu baš korijen nego stabljike, ali o tome ćemo u sljedećem postu.

Stay tuned for... stabljike, rizomi i stoloni :)

Najvažnija sporedna stvar na svijetu - travčice :)

Za danas je bilo planirano da se razjasne neke osnovne morfološkoizgledne karakteristike travčica, ali svi mogući i nemogući portali bruje u večerašnjoj utakmici protiv Walesa, pa je red da se, u skladu s tim, pomene uloga travčica na sportskim (posebno fudbalskim) terenima. Samo da napomenem da ja o većini sportova stvarno ne znam ništa: tenis gledam da vidim kako se igrači nerviraju, umjetničko klizanje zbog lijepih haljinica a fudbal zato što ga svi gledaju (i da mogu kasnije da komentarišem kako je travnjak bio loš :D ).

I sami znate da sportski travnjak nije isto što i parkovski travnjak, a posebno ne isto što i neka visokoplaninska livada ili pašnjak. Sportski travnjak mora biti takav da se obezbijede optimalni uslovi za izvođenje sportskih aktivnosti, da se osigura najveći mogući stepen sigurnosti za učesnike i smanji mogućnosti pojave povreda, kako nogu, tako i ega. 

Aha. 

Disclaimer: Sliku sam bezočno ukrala sa neta i nemam nikakva autorska prava na nju.

Šta će trave uopće na sportskom terenu? Što se to sve fino ne asfaltira, pa oboji u zeleno k'o onaj trotoar kod Narodnog pozorišta? Ili što se ne postavi ona vještačka trava? 

Pa, trava smanjuje intenzitet odbijanja svjetla sa površine na kojoj se izvode sportske aktivnosti, što utiče na povećavanje efikasnosti sportista, smanjuje temperaturu terena (transpiracijom izbacuje vodu) i rizik od toplotnog udara kod učesnika. 

A kakve su te travčice na sportskim travnjacima? Može li se posijati bilo koja vrsta?

E, ne možeeeeee  - ili može, ako hoćete da ljudi zapinju, padaju i prevrću se. Općenito, travčice za sportske travnjake moraju biti otporne na gaženje, sušu, biljne bolesti,  formirati gustu tratinu (da ne bude: trči, trči, pa travka), imati finu teksturu listova (ne da tamo raste neko trnje), biti bujne (što će reći, konkurentne prema korovskim biljkama), dobro podnositi nisko i često košenje, imati mogućnost samoobnavljanja (ne da se siju svaki mjesec ponovo) i, što je posebno važno, imati ujednačen izgled tokom što dužeg perioda.

Sada neću detaljno opisivati svaku od travčica koje ulaze u sastave smjesa za sportske terene - morat će malo sačekati da dođu na red, ali red je da se barem spomenu.

Lolium perenne  (engleski ljulj)

Lolium perenne - neprikosnoveni kralj fudbalskih terena: niska travčica koja odlično podnosi nisku košnju i intenzivno gaženje, stvara gusti busen, brzo klija i brzo se  razvija, ako nije previše hladno ili previše vruće raste tokom cijele godine, listovi su, kako i dolikuje kraljevskoj travčici, sa donje strane izrazito sjajni, kao lakirani. Znate one bijelo-zelene kockice i linije po sportskim travnjacima?  E, to je zbog Lolium perenne! 

Agrostis capillaris (obična rosulja)

Foto: James Lindsey - Wikimedia Commons

Još jedna tipičnotravnjačka travčica - ima nježne, svijetlozelene listove, niska je, odlično se obnavlja, podnosi čestu i nisku košnju i dobro podnosi gaženje. Slične karakteristike ima i njena rodica pasja rosulja - Agrostis canina, ali o njoj ćemo nekom drugom prilikom :)

Poa pratensis (livadna vlasnjača ili prava livadarka)

Foto: Petr Filippov - Wikimedia Commons

Šta valja: niska, tamnoplavičastozelena, veoma otporna na gaženje, odlično podnosi niske temperature i ne smeta joj dugi snježni pokrivač ni kasni mrazevi, dobro se obnavlja nakon oštećenja. 

Šta ne valja: nakon sjetve se razvija sporo, i kvalitet pokazuje tek nakon 3-4 godine, pa se zato kombinuje sa drugim travčicama koje (malo) brže rastu.

Festuca rubra (crvena vlasulja)

Foto: Kristian Peters - Wikimedia Commons

Šta valja: niska travčica, oblikuje gust busen srednjezelene boje, brzo raste.

Šta ne valja: relativno slabo podnosi gaženje, pa se koristi isključivo u smjesama sa drugim travama. 

Poa annua (jednogodišnja vlasnjača ili jednogodišnja livadarka)

Jednogodišnja travčica (zvanično, ali može biti i višegodišnja ;) ), veoma se brzo širi, i pa se koristi za dosijavanje i popunjavanje oštećenih mjesta na travnjacima. 

Šta valja: veoma se brzo širi, odlično podnosi nisku košnju i brzo se obnavlja

Šta ne valja: veoma se brzo širi, brzo se obnavlja, aliiiiiiiii... ima plitak korijen i jako je osjetljiva na sušu, pa čim Sunce ugrije ona se posuši i ostavlja velike suhe žućkastoslamnaste fleke. Zbog toga zna biti i jako nepoželjna korovska vrsta na travnjacima. 

Naravno, ima još par vrsta koje se u manjoj ili većoj mjeri koriste za formiranje ili dosijavanje sportskih travnjaka, ali o njima ćemo drugi put.

Zmajevi, sretno večeras :)