Izvinjavam se zbog malo duže pauze i znam da danima skakućete od nestrpljenja u iščekivanju novih saznanja o travčicama :) Do sada smo svi skupa apsolvirali osnovne pojmove vezane uz listove trava: rukavce, plojke, središnje nerve, jezičke (ili jezičce) i uškice, a sada ćemo se malo detaljnije zabaviti nekima od njih. U ovom tekstu će biti spomenut popriličan broj vrsta, ali ništa ne brinite i slobodno ih elegantno preskočite – kasnije ćemo se posvetiti svakoj od njih :)
Dakle, prošli put smo rekli da se onaj slobodni dio lista (koji nije rukavac) zove plojka. Ona je obično duga i uska, sa manje ili više izraženim nervima (tu opet postoje dvije grupe trava: one kod kojih su svi nervi manje-više isti, i one koje imaju deblji nerv u sredini lista – objašnjeno u prethodnom tekstu), na dodir glatka ili hrapava, mat ili sjajna, bez dlaka ili sa dlakama koje se mogu nalaziti sa jedne ili obje strane.
Sve jasno? Dobro, idemo dalje :)
Na poprečnom presjeku (napravit ćete ga tako što list na sredini prelomite noktom) plojka može biti pljosnata (nikako da nađem bolju riječ za to) – A (kao kod visoke ovsenice - Arrhenatherum elatius), presavijena u obliku slova V – B (kao kod engleskog ljulja - Lolium perenne), imati manje-više uvijene rubove – C, D (kao kod crvene vlasulje - Festuca rubra) ili biti veoma uska i čekinjasta – E (kao kod tvrdače - Nardus stricta). Ja sam duuuugo mislila da sve Festuca imaju uske i čekinjaste listove - da ne biste upali u istu zamku, pa kasnije bježali od tog roda, odmah sebi negdje pribilježite da to nije baš tako :D
Listovi trave na poprečnom presjeku. Približno.
Rubovi lista mogu biti glatki, sa dužim ili kraćim dlakama, mekani ili nazubljeni, pa se na njih možete (i sigurno već nekad jeste) iritantno posjeći.
Rukavci su također poprilično različiti kod različitih vrsta trava, pa mogu biti spojeni gotovo do vrha ili manje-više rascijepljeni, na poprečnom presjeku okrugli ili spljošteni, a većinu travčica iz roda Alopecurus (opet, ne sve) ćemo najlakše prepoznati po napuhanim rukavcima na gornjim listovima.
Sa ovakvim rukavcima se ne može pogriješiti - Alopecurus utriculatus
Prošli put je rečeno da gotovo sve trave na prelazu između rukavca i plojke imaju jezičak – ako vidite da ga nema, onda je 99% sigurno da je biljka koja je pred vama kokošje proso (Echinochloa crus-galli) - slika na kraju prethodnog teksta. U većini slučajeva jezičak je predstavljen bjeličastom membranom (kao kod prave livadarke - Poa pratensis), koja može biti duža ili kraća, na vrhu zašiljena, tupa ili iskrzana, a kod nekih trava jezičak je predstavljen samo čuperkom dlačica (recimo, kod zelenog muhara - Setaria viridis).
Za razliku od jezička, uškice se nalaze na listovima relativno malog broja trava (posebno su karakteristične za rodove Hordeum i Elymus), pa su zato odlične za identifikaciju. Međutim, one nekada znaju „otpasti“ sa starijih listova, pa je mudro pogledati 5-6 listova na istoj biljci prije nego što zaključimo da ih nema.
Samo još da napomenem da većina trava ima dvije grupe listova: jedni se nalaze na stabljici koja na vrhu nosi cvasti (nekad do samog njenog vrha), a drugi formiraju busenčić na osnovi biljke. I, da, pogađate: u većini slučajeva se oni na istoj biljci znatno razlikuju. Najtipičniji primjer za to je raznolisna vlasulja - Festuca heterophylla, kod koje su listovi na stabljici pljosnati, široki do 4 mm, a prizemni listovi „končasti“ - vrlo uski i dugi.
Kod nekih trava (recimo, bijele rosulje - Agrostis stolonifera ili kukuruza - Zea mays) svi listovi su na stabljici (prizemnih nema), a kod nekih drugih (jesenske šašike - Sesleria autumnalis ili jednoklasaste šiljke - Danthonia alpina) nema listova stabljike.
E, sada nešto konkretno: postoji li trava koju možemo onako, na prvi pogled razlikovati od ostalih samo na osnovu lista? Naravno, već smo spomenuli Echinochloa crus-galli, ali ima još jedna: na svakoj livadi, travnjaku, pašnjaku, pored puta, raste popriličan broj različitih travčica, a među njima je sigurno i poneka Poa. Kako da znamo da je Poa Poa? Pogledamo vrh lista: ako izgleda kao čamac, to je to!
Malo mutnjikava Poa annua - ali čamčast vrh lista se sasvim fino vidi :)
Doduše, postoje neke Poa kod kojih je vrh lista malo drugačiji, ali o njima ćemo neki drugi put.
Sad ćemo malo napraviti pauzu od listova i prebaciti se na najzanimljiviji dio trava, pa stay tuned for... cvasti :)
Nema komentara:
Objavi komentar