Listovi i sve ono što ide s njima - prvi dio

Sjećate se kako sam rekla da je travlja stabljika najjednostavnija od svih stabljika? Eh, sa listovima je priča malo drugačija. Listovi travčica su toliko komplikovani (jesu, stvarno), toliko karakteristični i toliko važni da samo na osnovu njih možete uraditi 95% identifikacije – nema potrebe da čekate da se cvasti pojave, što je posebno bitno ljudima koji rade na suzbijanju korovskih vrsta. A i onima kojima u rano proljeće ili na pokošenoj livadi padne na pamet da zvjeraju kakvih sve travčica ima okolo.

Zainteresovani? Odlično, idemo dalje :)

List prosječne trave se sastoji iz (čak!) dva dijela: lisnog rukavca i lisne plojke. Doduše, ja vrlo često samo plojku nazivam „list“, a rukavac elegantno zaobiđem i preskočim, što nije baš najmudrije, jer oblik i boja rukavca znaju biti vrlo značajni karakteri za pogađanje ili potvrđivanje travčica.

Lisni rukavac je dio lista koji izrasta iz koljenca i obavija  članak. Može biti otvoren (tako da se dio stabljike vidi) ili zatvoren, sa dlačicama ili bez njih, i različite boje kod različitih vrsta (većinom zelen, a često crvenkast, ljubičast ili bjeličast - a mislili smo da su travčice nešarene!).

Lisna plojka je slobodni dio lista, izdužena je i ima paralelno postavljene provodne snopiće (''nerve''), koji mogu biti manje ili više izraženi. Sljedeći put ću malo detaljnije pisati o oblicima plojke razvijenih listova, a sada samo spomenuti da kod mladih listova ona može biti spljoštena (ustvari, presložena) ili uvijena. 

1. Presloženi i 2. uvijeni mladi listovi

Kao po pravilu, listovi koji su u početku uvijeni kasnije nemaju izražen središnji nerv (onu malo deblju prugu na sredini), a kod onih koji su bili presloženi on je jasno i fino vidljiv. 

Recimo, ako u proljeće na divnom niskom lijepo pokošenom travnjaku u gradu nađete nekakve krupne, hrapave plavičastosivkastozelenkaste korovske listove (a nema cvasti da budete sigurni šta je u pitanju) to može biti ili Dactylis glomerata ili Elymus repens. Eh, ako ima izraženu liniju po sredini lista, onda je to Dactylis, a ako nema – Elymus. Ništa lakše :)

"Iš sa ukrasnog travnjaka, šta god da si!"

Dakle, rukavac i plojka jesu bitni (vidjet ćemo sljedeći put kakvi sve mogu biti), ali ima nešto još važnije i još karakterističije od njih. 

Sljedeći put kada vidite neku travčicu, i imate namjeru da odredite vrstu, ne gledajte ni u cvast, ni u koljenca, ni u članke, ni rizome, ništa, ništa, zanemarite sve osim onog dijela gdje rukavac prelazi u plojku. Malo povucite plojku da se rukavac odvoji od stabljike, i... već ste uradili pola posla! 

Na samoj osnovi plojke, na sredini, nalazi se mala tvorevina koja se zove jezičak (ili jezičac, ali je meni ta riječ ružna, ili, ako ćemo baš pravilno, ligula) - ovo crveno na slici. Njegov oblik i veličina su karakteristični za pojedine rodove, a nekad i vrste. 

Recimo, jedan od najlakših načina za razlikovanje Poa trivialis i Poa pratensis je upravo dužina jezička! 

Uz same rubove plojke se kod nekih trava nalaze tzv. uške (auriculae) - plavo obojene na slici iznad, koje također mogu biti različitog oblika i veličine. Vratite se ponovo na one hrapave plavičastosivkastozelenkaste korovske listove: ako imaju dobro razvijene uške koje kao kandže obuhvataju stabljiku, sigurno je u pitanju Elymus repens, a ako ih nikako nema – Dactylis glomerata. 

A šta ako nema ni jezička ni uški?

Saznat ćemo sljedeći put :)

Stay tuned for... Listovi 2

Stabljike, koljenca, članci i ostali najjednostavniji stabljičasti pojmovi

Kao što je travlji korijen najjednostavniji korijen od svih korijena, tako je i travlja stabljika najjednostavnija stabljika od svih stabljika. Pa, skoro. 

Hajde prvo da se vratimo malo na korijen i ono što se dešava oko njega: već je rečeno da se neke trave (višegodišnje!) šire tako što imaju rizome i stolone. Koja je razlika između njih? Pa, i jedno i drugo su zadebljale stabljike, na sebi imaju koljenca (ili što bi ampelografi rekli, okca) iz kojih se razvijaju mlade biljčice, ali se rizomi nalaze ispod, a stoloni iznad površine tla. Sve se to lijepo vidi na slici ispod - najshematiziranijoj travčici ikad :D

Nego, da se mi vratimo na stabljiku trave: njena najkarakterističnija karakteristika je člankovitost, što znači da je  malim zadebljanjima koja se zovu koljenca ili čvorovi (ili nodiji ili nodusi) podijeljena na članke (ili internodije). 

Sad me stid, ali moram priznati da sam ja godinama mislila da su članak i koljence jedno te isto :D 

Stabljika je kod većine trava (osim kod bambusa) veoma lako lomljiva u koljencu, a članci su uglavnom savitljivi, šuplji i na poprečnom presjeku okrugli – kod većine trava, a vidjet ćemo kasnije kod kojih nisu.

E dobro, a što će to nama? Pa, koljenca su uglavnom obojena drugačije nego ostali dio stabljike, što zna biti relativno dobar taksonomski karakter (što će reći, na osnovu toga možemo pogoditi ili potvrditi koju travčicu smo našli). Također, na osnovu izgleda koljenaca je lako razlikovati neke vrlo slične travčice –  recimo, rod Holcus ili medunika. Kod nas rastu dvije vrste, ali 'ajde priznajte, u koliko herbarija se vidjeli/napisali „Holcus sp.“? :D

Eh, u Holcuse možete gledati do prekosutra, meditirati gdje ste ih našli i kolike su im bodlje na pljevama (nemojte bježati, uskoro ću objasniti šta su pljeve i kakve su to bodlje!) ili jednostavno možete pogledati kako im izgledaju članci i koljenca, et voila: ako su članci glatki, a samo koljence dlakavo, i to baš dlakavo i još dlake okrenute prema dolje, onda je to Holcus mollis, a ako su i članci i koljenca onako fino sitnoplišasti, onda je Holcus lanatus :)

Nema na čemu :)

Stay tuned for... listovi!

Ab radicis

Ranije nisam spomenula da su trave jednogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke (barem ove ''naše'', evropske - bambusi i bambusoidi iz tropa su drvenasti), prilagođene anemofilnom (vjetroljubnom ;) ) načinu oprašivanja. Najveći broj trava živi u tropskim krajevima, ali se mogu naći u svim klimatskim zonama, na svim kontinentima i na gotovo svim zemljištima. 

Osim što se koriste za ishranu ljudi i životinja (pšenica, ječam, zob, raž, riža, proso, kukuruz), travčice se  primjenuju u hortikulturi (jeste li kad vidjeli ''zelenu površinu'' bez trave?), za formiranje ukrasnih travnjaka (livadarke, rosulje, vlasnjače), sportskih terena (o tome je već bilo riječi) i a u novije vrijeme ih se pokušava koristiti za ''čišćenje'' zemljišta od teških metala i sličnih okolišu-mrskih supstanci, zbog kratkog vegetacionog perioda i bujnog porasta. 

Naravno, nisu sve travčice krasne: neke su uporni i krajnje invazivni korovi, a polen većine je poprilično alergogen(ičan).

Eh, sad kad smo se fino upoznali, red je da se malo posvetimo morfologiji - pa da krenemo od početka, ili od korijena. 

Travlji korijen je najjednostavniji korijen od svih korijena, nježan je i nema sekundarna tvorna tkiva, pa ne može da se deblja (zbog čega je i kratkotrajan, sav takav anoreksičan).  Korijen većine trava se razvija u površinskom sloju zemljišta (15-20 cm), što ove biljčice čini prilično osjetljivim na isušivanje.

Tokom života jedne travčice, na njoj se razvijaju 4 (da, četiri!) različita tipa korijena: 

1. Primarni (glavni) klicin korijen: razvija se prilikom klijanja, i ima veoma ograničenu funkciju - u biti, više služi za učvršćivanje biljčice nego za ishranu.

2. Bočni klicin korijen: formira se nakon glavnog klicinog korijena, razvija se u horizontalnom pravcu i osnovna uloga mu je da ''zauzme'' što više mjesta, i opskrbi mladu travčicu vodom i hranivima iz tla. Bočni klicin korijen je veoma osjetljiv na isušivanje i niske temperature - ako biljčica preživi ovaj stadij, veoma je vjerovatno da će izrasti u zdravu, lijepu travku... ili neuništivi korov.

3. Sekundarno (podzemno-nodijalno) korijenje:  to je onaj ''pravi'' travlji korijen - razvija se na donjem dijelu stabljike (o kojoj će biti više riječi u narednom postu!), i sastavljen je od veeeelikog broja dugih, tankih, vlasastih korjenčića, koji su rijetko (kod kultivisanih žitarica) razgranati. 

4. Zračno (nadzemno-nodijalno) korijenje: razvija se na nadzemnim koljencima (o koljencima u postu o stabljici!) kada ona dođu u kontakt sa tlom - ono omogućava stvaranje Ronaldu mrskih bokora -  tzv. bokorenje, koje je ustvari vegetativni način razmnožavanja trava. 

Sada se fino vratite na prvu rečenicu u ovom postu: "jednogodišne ili višegodišnje". Kako ćemo znati je li neka trava jednogodišnja ili višegodišnja? Jednostavno - pogledamo joj korijen i ono što se dešava oko njega: ako vidimo samo onaj tanki, mali, žiličasti korjenčić (koliko god bio dug), onda je jednogodišnja, a ako sebi pravi zimnicu i skladišti šećere u različitim zadebljanjima iznad ili ispod zemlje - višegodišnja :) Doduše, ta zadebljanja nisu baš korijen nego stabljike, ali o tome ćemo u sljedećem postu.

Stay tuned for... stabljike, rizomi i stoloni :)

Najvažnija sporedna stvar na svijetu - travčice :)

Za danas je bilo planirano da se razjasne neke osnovne morfološkoizgledne karakteristike travčica, ali svi mogući i nemogući portali bruje u večerašnjoj utakmici protiv Walesa, pa je red da se, u skladu s tim, pomene uloga travčica na sportskim (posebno fudbalskim) terenima. Samo da napomenem da ja o većini sportova stvarno ne znam ništa: tenis gledam da vidim kako se igrači nerviraju, umjetničko klizanje zbog lijepih haljinica a fudbal zato što ga svi gledaju (i da mogu kasnije da komentarišem kako je travnjak bio loš :D ).

I sami znate da sportski travnjak nije isto što i parkovski travnjak, a posebno ne isto što i neka visokoplaninska livada ili pašnjak. Sportski travnjak mora biti takav da se obezbijede optimalni uslovi za izvođenje sportskih aktivnosti, da se osigura najveći mogući stepen sigurnosti za učesnike i smanji mogućnosti pojave povreda, kako nogu, tako i ega. 

Aha. 

Disclaimer: Sliku sam bezočno ukrala sa neta i nemam nikakva autorska prava na nju.

Šta će trave uopće na sportskom terenu? Što se to sve fino ne asfaltira, pa oboji u zeleno k'o onaj trotoar kod Narodnog pozorišta? Ili što se ne postavi ona vještačka trava? 

Pa, trava smanjuje intenzitet odbijanja svjetla sa površine na kojoj se izvode sportske aktivnosti, što utiče na povećavanje efikasnosti sportista, smanjuje temperaturu terena (transpiracijom izbacuje vodu) i rizik od toplotnog udara kod učesnika. 

A kakve su te travčice na sportskim travnjacima? Može li se posijati bilo koja vrsta?

E, ne možeeeeee  - ili može, ako hoćete da ljudi zapinju, padaju i prevrću se. Općenito, travčice za sportske travnjake moraju biti otporne na gaženje, sušu, biljne bolesti,  formirati gustu tratinu (da ne bude: trči, trči, pa travka), imati finu teksturu listova (ne da tamo raste neko trnje), biti bujne (što će reći, konkurentne prema korovskim biljkama), dobro podnositi nisko i često košenje, imati mogućnost samoobnavljanja (ne da se siju svaki mjesec ponovo) i, što je posebno važno, imati ujednačen izgled tokom što dužeg perioda.

Sada neću detaljno opisivati svaku od travčica koje ulaze u sastave smjesa za sportske terene - morat će malo sačekati da dođu na red, ali red je da se barem spomenu.

Lolium perenne  (engleski ljulj)

Lolium perenne - neprikosnoveni kralj fudbalskih terena: niska travčica koja odlično podnosi nisku košnju i intenzivno gaženje, stvara gusti busen, brzo klija i brzo se  razvija, ako nije previše hladno ili previše vruće raste tokom cijele godine, listovi su, kako i dolikuje kraljevskoj travčici, sa donje strane izrazito sjajni, kao lakirani. Znate one bijelo-zelene kockice i linije po sportskim travnjacima?  E, to je zbog Lolium perenne! 

Agrostis capillaris (obična rosulja)

Foto: James Lindsey - Wikimedia Commons

Još jedna tipičnotravnjačka travčica - ima nježne, svijetlozelene listove, niska je, odlično se obnavlja, podnosi čestu i nisku košnju i dobro podnosi gaženje. Slične karakteristike ima i njena rodica pasja rosulja - Agrostis canina, ali o njoj ćemo nekom drugom prilikom :)

Poa pratensis (livadna vlasnjača ili prava livadarka)

Foto: Petr Filippov - Wikimedia Commons

Šta valja: niska, tamnoplavičastozelena, veoma otporna na gaženje, odlično podnosi niske temperature i ne smeta joj dugi snježni pokrivač ni kasni mrazevi, dobro se obnavlja nakon oštećenja. 

Šta ne valja: nakon sjetve se razvija sporo, i kvalitet pokazuje tek nakon 3-4 godine, pa se zato kombinuje sa drugim travčicama koje (malo) brže rastu.

Festuca rubra (crvena vlasulja)

Foto: Kristian Peters - Wikimedia Commons

Šta valja: niska travčica, oblikuje gust busen srednjezelene boje, brzo raste.

Šta ne valja: relativno slabo podnosi gaženje, pa se koristi isključivo u smjesama sa drugim travama. 

Poa annua (jednogodišnja vlasnjača ili jednogodišnja livadarka)

Jednogodišnja travčica (zvanično, ali može biti i višegodišnja ;) ), veoma se brzo širi, i pa se koristi za dosijavanje i popunjavanje oštećenih mjesta na travnjacima. 

Šta valja: veoma se brzo širi, odlično podnosi nisku košnju i brzo se obnavlja

Šta ne valja: veoma se brzo širi, brzo se obnavlja, aliiiiiiiii... ima plitak korijen i jako je osjetljiva na sušu, pa čim Sunce ugrije ona se posuši i ostavlja velike suhe žućkastoslamnaste fleke. Zbog toga zna biti i jako nepoželjna korovska vrsta na travnjacima. 

Naravno, ima još par vrsta koje se u manjoj ili većoj mjeri koriste za formiranje ili dosijavanje sportskih travnjaka, ali o njima ćemo drugi put.

Zmajevi, sretno večeras :)

 

Travologija - demystifying Poaceae

Trave, travke ili Poaceae (ili Gramineae, ako baš hoćete): biljčice koje su zadale glavobolju (ili nogobolju) Ronaldu u Zenici prije nekoliko godina, kojih se grozi prosječan student biologije, farmacije, šumarstva i agronomije, koje su ''sve iste'', jer, jadne, nisu ni lijepe ni šarene, pa zato i strašno zapostavljene - niko ih ne zna i neće da zna.

U naredim mjesecima bit će više riječi o porijeklu, anatomiji, brojnosti i ostalim manje-ili-više-zanimljivim činjenicama o  travčicama, sad ću samo spomenut' da ih ima puno, Wikipedia kaže preko 10000 vrsta, u oko 680 rodova. 

Dio botanike koji ih proučava se inače zove agrostologija, al' nama to ovdje nije previše bitno - a "travologija" svakako zvuči ljepše :)

Dakle... sad ćemo pokušat' naučit' razlikovat' travčicu od travčice!

Inače, u pripremi je i knjižica radnog naziva "Travčice za one koji ne znaju, a htjeli bi da znaju", ali dok ne bude gotova i dok se ne nađu izdavač, sredstva za štampu i ne riješe ostale zavrzlame (uključujući i malo ozbiljniji naziv - kažu ljudi kako ne valja bit' neozbiljan i kako nauka mora ostati smrtno ozbiljna), sa travčicama ćemo se družiti ovdje... I uskoro postati pravi travolozi :)